Već iz imena možemo vidjeti kako potječe iz Engleske. Engleski valcer jedan je od osnovnih standardnih plesova. U plesnim školama, na početnim tečajevima, jedan je od prvih na programu učenja, a u kategoriji natjecateljskih plesova pleše se prvi po redu. Glazba engleskog valcera je mekana, harmonična, a prvi udarac u taktu uvijek je naglašen. Zahvaljujući svojoj eleganciji, često je ples kojim se otvaraju razni balovi i zabave. engleski valcer je dosta popularan ples, a razvio se iz plesa pod nazivom Boston, svojevrsnog nasljednika bečkog valcera. Zanimljivo je da je, pored starih, „okruglih” okreta, zadržao i elemente „gibanja po ravnoj liniji”.

Nakon Kube, Brazila i Argentine, 1907. godine, tango stiže u Pariz, zavladavši i modom i plesnom scenom. Jedini je standardni ples latinsko-američkog porijekla. Predstavljanje tanga dosta je težak zadatak plesnim parovima. Njegov ritam je iscjepkan i dinamičan. U davnim vremenima, plesali su ga posjetitelji bordela. Zbog naglašene erotičnosti, godinama je bio zabranjivan. Sadašnja forma i stil pokazuje se u energičnim progresivnim pokretima, koji se iscjepkano izmjenjuju između strastvene dinamike i napetih pauza.

jedan je od najspektakularnijih i najpopularnijih društvenih plesova. Poletni tročetvrtinski, pulsirajući ritam vodi sa sobom svakog plesača, pa i cijelu publiku. Porijeklo bečkog valcera može se povezati s plesovima Landler i Dreher još iz 16. stoljeća. Vlasti su ga  zabranjivale do 18. stoljeća.. Neizostavan je ples balova i zabava, a u glazbi sudjeluje puno gudačkih instrumenata. U kasnijem pohodu valcera, veliku ulogu je preuzela i dinastija Strauss sa svojom glazbom. Zahvaljujući radu nürnberškog plesnog učitelja, Paula Krebsa, valcer se 1951. godine uvrštava u natjecateljske plesove i stvara pravu plesnu atmosferu na natjecanjima. Među društvenim plesovima, bečki valcer ima najdulju tradiciju. Ime je dobio prema njemačkoj riječi “waltzen” (vrtiti, kružiti), što se odnosi na noge, koje se vrte po plesnom podiju.

Porijeklo slowfoxa možemo tražiti u foxtrottu. Nakon 1910. godine, foxtrott se razvio iz Onestepa i Raga, kojeg su od 1924. godine počeli plesati na glazbu različite brzine, tako da je nastao jedan sporiji i jedan brži ples. Sporiji je slowfox, a brži quickstep. Slowfox se temelji na dugačkim, klizajućim, umjetnički oblikovanim pokretima koji prate linearne smjerove. Najtipičniji je ples engleskog društvenog plesa, čiju eleganciju naglašava, s glazbenog aspekta, saksofon i klarinet. Zahtjevan, tehnički težak ples, koji je također uvršten u natjecateljski program.

Nakon 1924. godine iz foxtrotta su se razvila dva plesa: jedan sporiji (slowfox) i brži (quickstep). Za quickstep je karakterističan lagani polet, plesna zaigranost stopala i skoro geometrijski slagane figure.
Plesni parovi uz lepršavost, životnu radost, veliku fleksibilnost koljena i zglobova, gibaju se poput mjehurića u vodi. Jedan je od popularnih i veselih plesova u svim plesnim školama, a usto i član natjecateljske obitelji. Označava ga brzi tempo, pri čemu karakter plesa izražava svoju jedinstvenost kroz bezbroj plesnih koraka.